Dio moga tijela

Ostaje tako da živi želja i vjera da će jednom doći sanjani raj, a s tom željom lakše se živi.


Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Kako da te zaboravim kada me podsjećaš na život?

Da postoji globus na kome su milijardama tačkica označeni svi ljudi svijeta, i da ga zavrtim, u bilo kom pravcu, i koliko god puta, ja bih ga svaki put, prstom zaustavio, tačno na tebi.

Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Dođe taj period u životu, kada ti nije ni do čega. Sve što želiš jeste da se skupiš uz nekoga, umiriš i zaspiš.

Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Broj posjeta:8731

16.07.2017.

20:02

Evo drugi put kako počinjem pisati post. Prvi sam sučajno obrisala i bila sam na granici odustajanja.
Vrijeme otkad se završio fax i otkad sam došla kući mi relativno brzo prolazi, iako je tek deset dana prošlo.
Danas sam počela učiti. Imam puno ali potrudit ću se, dat ću sve od sebe a rezultate ćemo vidjeti.
Napravila sam sebi neki plan učenja i trudit ću se držati njega. Danas sam čak prešla i malo više od planiranog i sretna sam zbog toga.
Generalno vrijeme u julu mi uvijek sporije prolazi u odnosu na august koji puno brže prođe. Ne volim pretjerano ljeto, valjda mi zato nekad i zna biiti smorno.

Nedostaje mi Sarajevo. Nisam sigurna da li je to zbog mog drugačijeg života tamo ili zbog njega. Ne znam, ali se trudim izbaciti i njega iz glave potpuno. Bila sam na pragu toga, malo mi je falilo, ali onda se na par dana vratio u moj život, i neću reći da me vratio na sam početak, ali haman da jeste.

Sve što u ovom trenutku želim i što bih voljela je dati uslov. Znam da je to teško u ovoj situaciji ali volim misiti da je moguće.
Nekad mi dođu dani kadv bih se zatvoria u kuću do septembra, ne izlazila, i samo učila i ugrabila taj uslov.

Previše sam lijena postala po pitanju izlazaka. Puno mi treba da se natjeram, ali mi uvijek dobro dođe, tako da trebam malo povećati izlaske, dobro će doći.
Sad odoh popiti kafu i još malo na učenje. Sutra je novi dan, i mobitel koji sam naručila još prošle sedmice nije došao, pa me možda sutra obraduje. Držite mi fige, ludim bez mobitela.

07.07.2017.

Ispočetka

Danas sam se razdužila iz doma. I ova akademska godina prilazi kraju.
Osjećanja su mi, onako prilično pomješana. Jednim dijelom sam tužna. Tužna sam zbog nekih osoba. Zbog njega, kojeg volim više od sebe, i za kojeg ne znam kada ću ga vidjeti, iako bih trebala da molim Boga da ga više nikad ne vidim.
S druge strane, fali mi i jedan momak iz doma. Jedini koji je barem malo uspio uzburkati moja osjećanja prema drugim muškarcima koji nisu F..
Fali mi i moja prijateljica Nađa, osoba koja me uvijek najbolje razumije.
Mada se iskreno nadam da će mi ovo ljeto pomoći da dođem pameti i osobe iz prošlosti ostavim u prošlosti.
Što se tiče ispita?
Užas, neću ni reći koliko imam za septembar, samo ću reći da imam. Iako sam par dana bila razočarana, sad sam opet okej, i spremna sam dati sve od sebe.
Ipak prije svega se trebam dobro naspavati, što sam između ostalog i radila cijeli dan, ali mi treba još. Konačno pregledati kraj PLL, i družiti se  prijateljicama i izlaziti jer mi i toga fali.
Inače mi se i pokvario mobitel, tako da bih sljedeće sedmice trebala kupiti novi. Teško funkcionišem bez mobitela. xd
Sad odoh nešto još malo gledati i na spavanac.
Poyy

02.07.2017.

Ljubav ili glupost?

Ne znam šta bi on trebao uraditi pa da se ja naljutim na njega. Šta god on uradio, moja ljutnja je samo trenutna. Dovoljno je samo da mi se obrati, kaže jednu riječ, i gotovo je. Više nisam ljuta, čak štaviše, budem sretna. Sve što sam ikada drugima dala kao razlog zašto ne možemo biti zajedno, više od pola tih stvari sam primijetila i kod njega i ništa od toga me nije uspjelo udaljiti od njega. I ipak nam nije suđeno. Sve je protiv nas. Sve što se može okrenuti protiv nas okrenulo se. Nekad on, nekad malo ja, nekad druge stvari koje nisu pod našom kontrolom, ali nas dvoje nismo zajedno. I ne znam zašto, ja uporno čekam na njega, vjerujem u nas i vjerujem da nekad, negdje će doći vrijeme i za nas. Oboje živimo svoje životee, na drugim stranama, sa drugim ljudima, ali sam u bilo kojem trenutk spremna ostaviti sve i poći s njim. Sve lijepo što mi se desi, sve što me povrijedi, prvo poželim podijeliti s njim. Nekad se naljutim na njega i puna bijesa čekam trenutak da ga jednom zauvijek pošaljem dođavola, ali to se nikad ne desi. Ne znam kako nazvati ovo. Ljubav ili glupost?


Stariji postovi